Ljepote otoka Vira

G R O M A Č E. Jedan od najimpresivnijih dijelova krajolika uz jadransku obalu svakako su gromače, ili suhozidi od neobrađena kamena bez vezivne tvari. Nazivaju se još i mocirama, kolnjikom ili redinama, a na Viru ih jednostavno zovu kamenjima i ogradama, dok su gromače virski naziv za velike komade kamena koji se postavljaju na dno konstrukcije. Široka gromača, odnosno suhozid, nije samo međa već je i dio puta, a obično nastaje od kamena koji je preostao nakon krčenja zemljišta, ili slaganjem u zabrane za čuvanje ovaca (pastirski mrgari).

Dok su nazivi suhozid, ograda ili gromača hrvatskog podrijetla (poput gromila ili gomila; manjeg ili većeg zemljanog i kamenog humka pod kojim se nalazi jedan ili više grobova), pojam mocira etimološki se veže uz latinsku riječ maceries (zid, ograda; murus, maceria, paries, moerus).

Gromače su se podizale još u prapovijesno doba radi zaštite obradive površine, a zadarski su arheolozi kod Turnja pronašli kamenu konstrukciju staru 7.000 godina koja je najvjerojatnije povezivala nekadašnju obalu s Galešnjakom, otočićem poznatim po svojem srcolikom obliku.

Vir je prepun suhozida i svaki je od njih impresivan na svoj način. Oni dijele i spajaju polja i terene, nekadašnje pašnjake i poljoprivredne zone. Suhozid je autorski rad koji priča o dugom kontinuitetu života na otoku, jedinstvenoj i drevnoj mediteranskoj kulturi te strpljivosti i vještini graditelja. Gromača je na kraju i priča o samoj prirodi, jer je elementarno razumijevanje prirode značilo stapanje čovjeka s okolišem te stvaranje prirodnog ambijenta u oblikovanju i strukturi prostora.