Gotovo u istom danu ovaj su svijet napustili supružnici Buškulić, 88-godišnja Anka i dvije godine mlađi Albert
- veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma
- Ispis
ADIO ANKA & BERTO. Anka je bila smirena, a Albert zvani Berto živa vatra i užitak za slušanje, čovjek koji je prkosio životu i trgovačkoj mornarici u kojoj je kao kuhar proveo karijeru. Bili su virski par iz generacije staroga kova, a sada su na nebeskom putu kao vječni ljubavnici.
U jedva 24 sata razmaka, ili gotovo u istom danu, ovaj su svijet 23. i 24. kolovoza zajedno napustili Virani Anka i Albert Buškulić. Gospođu Anku nisam dobro poznavao; znam tek da je bila dvije godine starija od šjor Alberta s kojim sam nekoliko puta razgovarao za Virski list. Tada me gospođa Anka poslužila hladnim sokom praćena Albertovim nestrpljenjem. Htio je brzo završiti s formalnostima kako bi mogao pričati nadugo i naširoko o svojemu više nego zanimljivom životu, uz koji su se na Viru uvijek dodatno prepričavale brojne anegdote. Bio je žvelt čovjek, iskričavih očiju i energičan, brz na jeziku i u mislima te potpuno otvoren za priču, a takve osobe ljudi iz medija vole makar malo više od drugih.
Da bi mi pokazao što su život i rad, još prije nekih 12 godina kada je svoje zemljište kod Praulja bio odlučio pretvoriti u maslinik, uzeo je motiku u ruke i kopao. „Snimaj ovo čoviče, trebat će ti u životu“, zajedljivo je i proročanski dobacivao dok je ne trepćući lupao po zemlji. Psovao je život, trgovačku mornaricu kojoj je pripadao, rodbinu i susjede, ali nikad gospođu Anku. S njom je nekako taj nemirni Bertov duh u čudesnom miru proživio pune 63 godine, od 1957. kada su se uzeli. Bolje je reći, od kada je Viranin Berto „oteo“ Povljanku Anku nadahnut ljubavlju, običajem da Virani uzimaju Povljanke za supruge, a možda i legendarnim događajem kada su Rimljani oteli Sabinjanke i učinili ih svojim ženama. Tako je Berto te 1957. posudio od pokojnoga Ive Liverića kaić, zaplovio prema Pagu i tamo „oteo“ svoju Anku, rođenu kao Škoda, a upoznao ju je tek nešto ranije dok je iskrcavala grožđe u Rijeci. Bio je prkosan i inatljiv, pravi morski vuk, a jedino je takav mogao preživjeti susret s bijesnim lokalcima u jednoj zadimljenoj i opskurnoj mornarskoj gostionici u New Orleansu. „Come on, get me, you son of a bitch“ – derao se i sočno psovao šjor Berto. Oplovio je nakon toga još tisuće morskih milja na ukupno 60 brodova, a u New Orleansu su našli neku drugu žrtvu za pljačku.
Posljednji oproštaj od Anke i Alberta Buškulića bit će danas u 18 sati na mjesnom groblju u Viru, a ovom prigodom pridružujemo se u izražavanju sućuti svima koji su imali sreću biti dijelom njihovog dugog zajedničkog života; bratu i sestri, kćerki i sinu, unucima, praunucima te ostaloj mnogobrojnoj rodbini, prijateljima i poznanicima.